30. септембар 2012.

Kraj septembra

Kraj septembra kod mene je obelezilo branje krusaka kod mene u dedovini:)Videcete i sami kako su lepe,velike,lepse nego u marketima,a nikada nisu prskane,pa se cak moze reci i da su divlje.Kompot od njih je bio sjajan,moj tata ga kuva savrseno,bez trunke secera,kruska na kraju izgleda crvena,a ukus slatko-kiselkasti.







Jos jedna sorta kojom sam se odusevila,a za koju nisam ni znala da imamo je -oskorusa,pred izumeranjem sorta,stara srpska,koja moze da traje i do 500 god,plodove smeju jesti dijabeticari zbog malo saharoze.Njen rod ne napada ni jedan parazit.Plod ne sadrzi ni jedan stetni agens,blagotvorno deluje na zuc,jetru,celokupni nervni sistem. Sprecava zatvor,anemiju,za jacanje organizma i rad srca.Evo kako izgleda ovo blago



 Tata mi jos prica da je moja prababa od oskoruse pravila takozvanu-vodnjiku.Kruska se stavi u posudu i prelije izvorskom vodom.Zatvori se sud gazom da ima dodir sa vazduhom.Oskorusa pocinje da fermetise i stvara divnu tecnos koju su oni kao deca voleli da piju,a na kraju pojedu kruske kad popiju svu vodnjiku,ne mogu da prenesem kako on kaze koliko je to bilo lepo.I tako,sledece godine pravim vodnjiku:)))


6 коментара:

  1. Svaka čast za kompot, čestitke tati. Oskorušu imam ija, stablo je mnooogo staro, ni moj deda nije znao koliko, ali je govorio ono što je čuo od svoje majke, a to je da, kad rodi oskoruša, rodi i kukuruz. Ima tu istine, jer joj je rod ove godine bio oskudan.

    U kraju odakle je moja majka prave vodnjiku i kao dete sam je pila. Nikad mi se nije sviđala, ali oni stavljaju više vrsta voća i kleku, koja joj daje specifičan miris.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. E sjajno,ne mogu da verujem da si pila vodnjiku,bas ti zavidim.Neverovatno drvo,stvarno,odusevljena sam.

      Избриши
  2. Ovo je sve tako carobno. Zaista volim selo i u njemu svaku biljku i travku i plod...Moj bi brat verovatno od krusaka napravio "vatrenu vodu", sto bi rekli indijanci, al' ja sam radije za kompot...
    Imala sam zadovoljstvo da danas upoznam tvog supruga. Bas sam se obradovala kad sam shvatila kako je svet mali. On i Dalibor (mi ga zovemo Dado, jer se znamo celi zivot) su mi obecali da mi potraze kamen za mozaik. Eto jos jedne radosti za mene...Jedva cekam da pocnem sa radom!
    Nadam se da ce sve ovo biti povod da se konacno sretnemo...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. I ja se nadam,sve sam cula i bas sam se obradovala,svi smo u potrazi za kamenjem:)))

      Избриши
  3. Jedna od najlepsih stvari je kad covek ima priliku da okusi nesto prirodno, neprskano i zdravo. Prvi put cujem za vodnjiku, iako znam za oskoruse, moracu da se raspitam kod mojih babe i dede jesu i oni to pili :)

    ОдговориИзбриши